Bombončić je još živ,među vama prebiva!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Neki su me pokušali zgristi pa čak i progutati ali im  nisam priuštila to zadovoljstvo i neću!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Neka se zadovolje cuclanjem pastile  protiv grlbolje!!!!!!!!!!!!!

opet ona tišina,sve oko mene živi a ja samo

sjedim i ne mogu se pokrenuti,

opet ona tuga što gori i guši,razara iznutra

što dalje sve mi postaje beznadno

ostajem ipak samo ja

a ono što mi treba,nema

i bojim se da neće ni biti

tko ste i što ste,klonete pred najmanjoj zapreci,45 min.udaljenosti je problem voljeti jednu osobu i t o jednom u tjedan dana pronaći vremena za nju,svi ste isti ili me razuvjeri ako se usudiš????????????????????????????????????????????

koje smo mi ženske budale da dozvolimo da manipuliraju sa nama,sve im dajemo,pazimo na svaku riječ ne bismo li ih doveli u situaciju razmišljanja da nas se odreknu a nikada se ne upitamo,ustvari ne zauzmemo svoj stav i dokažemo što smo,tko i koliko vrijedimo.tko su oni,ni sami ne znaju što žele???

meni je dosta i ova osoba me povrijedila ali neću joj dati svoje suze niti bol,neću,samo neka pronađe osobu  kao mene i nek mi se javi ali pod uvjetom da je s njim radi ljubavi a ne zbog novca............................

               Ponovno puštam da svjetlost dođe do mene,po mene i da oči moje ponovno vide svaki novi dan onako kakav je................

             Obećala sam sebi i tebi braco napisati ono što me snašlo..

Da si makar bio u mom susjedstvu,znam,uvjerena sam da bi me primjetio i pomogao.....Znaš,do prije desetak dana ove moje ruke su čeznule za čašama alkohola,nije mogao proći dan da ne unesem u sebe tzv.mir,pomoć tog dana da ga svladam,težinu gušenja u ovim prostorijama,da olakšam neku vrstu psihičkog terora drage osobe a možda ni sam nije toga svjestan ali dogodilo se suprotno i još mnogo gore.Pretvorio se svaki dan u beznačajno,sve lijepo je prolazilo a ja nisam vidjela,uništavanje i zapostavljanje svih svojih vrlina koje posjedujem................................Nema tu nekog velikog opravdanja.Najžalosnije u svemu tome jeste to da me moji najbliži,oni koji su svaki dan uz mene nisu vidjeli a toliko sam puta to poželjela,ma da mi kažu jer ja nisam imala snage reći...............

Ali ja sam ipak ta koja će prekinuti ovu agoniju koja me skoro uništila a već sam dovoljno uništena.................................................................................................

I u svemu tome se čudim samoj sebi što i kako sam se dovela u tu situaciju kada tu riječ i njenu sllikovitost koju proživljavam godinama primjenim na sebi...................................................

Ali,i to je vjerojatno jedan predviđeni dio koji sam morala proći na svom putu i neka ostane samo to...........................

         Samoća,jedino me ta riječ trenutno opisuje.

       U toj samoći se pitam zašto su svi takvi,čudni,sve bi uzeli a ništa ne bi dali.

        Kažu,budi strpljiva,strpljiva sam,razumi me,razumijem te i ...............do kada?

        Kada se sjetiti mene?

        Od sada neću biti dobrica,redovito se javljati i brinuti kako ste,sjetite se i vi mene za promjenu...........

         Samoća,jedino me ta riječ trenutno opisuje.

       U toj samoći se pitam zašto su svi takvi,čudni,sve bi uzeli a ništa ne bi dali.

        Kažu,budi strpljiva,strpljiva sam,razumi me,razumijem te i ...............do kada?

        Kada se sjetiti mene?

        Od sada neću biti dobrica,redovito se javljati i brinuti kako ste,sjetite se i vi mene za promjenu...........

                    Usamljenost,čežnja,tuga i suze prijateljice

                     su moje.

      Tri mjeseca te ne vidjeti,mjesec dana niti poruku pročitati-zar nije dovoljno od mene?

      Pitam se,iako znam,tko bi toliko čekao u trpio neizvjesnost---nijedna.

                      Sada se odričem te ljubavi...........

                      Puštam te,idi od mene a sebi ću dozvoliti i ostaviti jedan dio tebe duboku u kutku srca svoga!!!!!!!!!!

Teški su mi dani,preteški,nosim teret,polako padam.

 A tko će me podići ?

Kad pomislim sve je ok,kao nekim čarobnim štapićem netko mi doda još tereta a ja već padam.

Dokada padati i hvatati,moliti za ruku,bojim se,pasti ću da nitko ne zna zašto i kada.I pitam se,hoće li makar tada netko staviti žutu ružu na moj ..............................................................

Ps.Molim Vas bez komentara,ja sam jako nesretna i tužna

      Da mi je složiti misli moje

      redoslijed im dati

      pustit svaku dobru da se grana

      a svaku lošu da vene

        Imamo nešto a ne znam što je to

        Imamo a kao da nemamo

        kradu te

        ne daju ni tebi ni meni

        i pitam se po stoti put

        zašto

        zar kad sam ja u pitanju.

        Imamo sam o kasne noćne sate

        lupanje u tipkovnicu

        poneki poziv,

        I do kada

        kada će doći to jednom,jednog dana..............

Toliko se tuge u meni skupilo da mislim puknuti,pucam po svim šavovima,svaki pogled na neki predmet vrati me i podsjeti na nešto grozno proživljeno.Dovoljna je jedna riječ.Plakala bih ali ni to ne mogu kad trebam,u svim tim prostorijama nema mjesta gdje se mogu skriti i pustiti suze i dušu da plače jer uvijek netko zove,moram biti dežurna za sve a gdje sam ja.Da,došlo je vrijeme kada i ja želim mir,i meni smeta štošta ali to ne vidi nitko a kamoli da razumije,a najžalosnije je što me moji roditelji ne vide,što im ne mogu reći a i kad sam pokušala oni počnu pričati o sebi.Sama i uvijek sama uprkos svima koji me okružuju.Kako bih rado pobjegla na desetak dana,u neki mir,ni mob.ne bih ponijela,želim biti u miru i s tobom,a da li će se to ikada dogoditi ne znam,ja to želim.A kako mi se želje ostvaruju staviti ću upitnik????????????????

Jednostavno sam došla do te granice da mi je sve laž,cjeli život  i sve te priče o nadi i vjeri,ma gdje su ta ostvarenja,čemu sam ja sebe dala-za bol-.Ma što i kamo ići dalje kada te dijete ne poštuje i kako tražiti od drugih????????????

A svi oni inteligentni,odavno pokojni i njihove izreke,ma to je samo da ti baci malo svjetla a život mene ili bilo koga je  SUDBINA,Da,sudbina kojoj ne možeš pobjeći j er pri samom dolasku na ovaj svijet sve je određeno,zapisano a tko ne znam i nebitno.Nama je dano da koliko toliko umanjimo bol ili uljepšamo svoj život,da umanjimo nedostatak.

Gdje je moja maza'nemoj da mi suza krene!

Znam da je kratko ali meni kao godina,ni nebo večeras nema naše zvijezde,niti ja imam sna,samo da vidim tvoju riječ ili čujem glas!!!!

Dovoljno je čuti tvoj glas!!!!!!!!!

Dovoljno je čuti kako dišeš ,dovoljno da uneseš smiraj,toplinu i onaj divan osjećaj!!!!!!!

Sada kada nisi tu jako sam usamljena,nedostaješ mi!!!!!!!!!

Noć je prazna,samo su zvijezde još uvijek tu!!!!!!

Željno isčekujem povratak tvoj

      Molim te radi mene i mog postojanja

      molim te radi tebe i tvog postojanja

      u ime iskrenosti,ne odustaj od života!!!!!!!!!!!!!!!!!!

 I ja imam padova,jako mnogo,nalazim se u bezizlaznoj situaciji i uprkos svemu nekako grabim površinu,i ti si mi pružio ruku-sjeti se kao i ja tebi.Živimo sličan život,spas nalazimo u nekim ,ljudima neshvatljivim poslovima,stavljamo teret i to nepotreban samo da zaboravimo.Ali ,nekako s vremenom ispliva  ono što pokušavamo potisnuti ,tada se istovremeno uplašimo i poželimo da nas nema.Ali ,nekim čudom,netko ipak želi da ostanemo.Razmisli,u ovoj gomili bezosjećajnih,pokvarenih i sebičnih ljudi ja i ti se sretnemo,ma ne,čujemo se i kao da se poznajemo godinama otvorimo se jedno drugom,zar to nije znak ,nisi sam kao ni ja.

Ja sam osoba koja želi da budeš sretan i koliko mogu dati ću sve od sebe.Kada si čitao blog kako tumačim svoje ime,znaj da i tebi želim  unijeti toplinu u dušu ,u srce.Negdje,ne znamo kada ni tko ,možda ja i ti,čeka sreća.Nažalost bilo bi suviše jednostavno poželjeti i nestati kada mi to poželimo ,zar ne? 

                  Sve ove godine  svi crpe ali došlo je vrijeme kada crpilište presuši,i gdje su sada svi??????????????

Kada kažu kako vrijeme liječi rane sve,u krivu su .Imaju rane koje teško zacjeljuju,prije bih rekla  da to spremimo  negdje a onda odjednom potaknuti nekom rečenicom,događajem,datumom,izbacimo na površinu.Osobno imam to iskustvo i kada pomislim da je krenulo nabolje nešto prekine,a onda padam i izlazi  skrivena rana koja se stapa sa trenutnom i tada nastaje prava eksplozija osjećaja. Nema gore kada srce plače a nema tko da ga čuje.A sada ,u toj gluhoj,dubokoj noći kada samo pjev ptica i kreket žaba razotkrije tišinu  ti mi daješ svoje rame i zvjezdano nebo.

A sada nešto za one koji daju komentare......................

Svatko od nas  prolazi i prihvaća situacije kako najbolje umije ,nije potrebno osuđivati na osnovu svog mišljenja.Evo,pokušajte se smjestiti u moje rečenice,biti doslovce ja a onda dajem pravo da sudite.Poštujem svakog od vas jer svatko od nas je sa razlogom ovdje i ne djelim komentare nego kroz vaše izjave pokušavam pronaći dobro za sebe...........

I u svjetlosti negdje po strani,duboko u meni osjećam određenu dozu strahu koja me kao sjena prati.Zašto?Jer  se bojim biti pregažena i plivati sa dna na kopno....

Živjeti život,želim!!!!!

Uzeti u svakom danu jedan mali dar što ga on nudi,uživati u sekundi lijepoga a osjećati kao da traje sat,jer život je svaka sekunda.Ne želim više biti izgubljena i vrtjeti se poput vrtuljka u krug,hoću iskočiti,ići novim putevima,hoćeš li i ti krenuti sa mnom i držati me za ruku?

Život nosi obilje ljepote a mnogi su zaboravili da te riiječi postoje a kamoli usudili ostvariti ih,primjeniti na sebi i osjetiti od drugih.Pokušajte makar jednu ,izaberite :

                                Jednostavnost,vjernost,zahvalnost,

                                 druženje,istina,djeljenje,sporazumjevanje,

                                 istina,opraštanje,razumjevanje,radost,

                                  prirodnost,strpljivost..................................

Ime,kažu imam predivno ime ,hvala majci na tome,vjerojatno je bila ispunjena toplinom i ljubavi ,možda je taj dan sunce obasjalo prozor bolnice i podarila mi to ime.A ja već dugo vremena živim u uvjerenju da to nije ime za mene jer se tako ne osjećam ali sad,kad se  vratim malo unazad ,tek sad shvaćam smisao svog imena.

Kao što sunce grije,širi toplinu i svjetlost,hrani,to sam ja.Ipak sam netko i nešto u očima pojedinih.

Da li se nadati,vjerovati da postoji ipak taj koji će izroniti i uhvatiti me za ruku te povesti kroz vrata mora u veliki ocean???

Da,osjećam se poput prazne oranice koja čeka da netko baci sjeme,sve je uzeto iz dubine moje,istrošeno i čeka da netko ili nešto nahrani ovu prazninu u meni.Toliko sam iscrpljena od stalnog davanja i razumjevanja drugih a mene nitko da shvati i vidi a što je još žalosnije ni majka ni otac.

Najviše što me je moglo baciti do dna jest moja majka.Okrenem njen tel.broj i upitam kako si a ona meni izgovori ovu rečenicu-NEMOJ MI DOLAZITI DOK NE PRESTANEŠ PITI-i poklopi slušalicu. Ja ostajem skamenjena.Postavila me na optuženičku klupu i optužila.

A ja,četrdeset godina,izašla i popila ,zar je to grijeh.Ma gdje su bili,i majka i otac kada sam se sama odgajala,da li su se pitala kako sam i što,i koliku bol nosim što ih nema,mogla sam činiti čuda ali nisam i sada me ona optužuje.Ma jednostavno ne znam kako da mislim,ne mogu nikako odbaciti te riječi,odzvanjaju mi stalnoZašto??????????????????????

Zar ne vidite da pišem ovdje istinu,ponekad ni dragom prijatelju ne mogu reći usmeno,boli me što me roditelji ne poznaju i zato sam svoju djecu naučila i učim da sam im najveći prijatelj i da mi sve kažu.

Reći ću vam da je bolje biti sebičan jer takvi bolje opstaju,zaista je tako,gdje sam ja mogla završiti da sam bila takva...........................................................................

.................................mir.........................mir.........................mir...........................